najdulji i najveći dio istočnojadranskog primorja u Hrvatskoj;
12 157 km², oko 800 000 stanovnika;

obuhvaća sve istočnojadranske otoke osim Kvarnerskih, uzak pojas primorja i submediteransko zaleđe  ograničeno visokim planinama (Velebit – Dinara – Kamešnica – Zavelin)
Obala krševita i vrlo razvedena, s mnogobrojnim zaljevima i dragama (Šibenski, Kaštelanski, Stonski zaljev i dr.) , otocima (Brač, Šolta, Hvar, Korčula, Vis , Mljet, Lastovo i dr.). Mnogobrojni morski kanali (Zadarski, Splitski, Brački i dr.) odvajaju otoke od kopna.

Reljef planinski s krškim oblicima (ponikve, uvale, špilje, ponori, krška polja); poznata su krška polja između planina Svilaje, Promine, Kozjaka, Mosora i Biokova: Kninsko, Sinjsko i Imotsko.

Rijeke Zrmanja, Krka i Cetina imaju duboke i strme doline; ima i ponornica, a uz obalu podmorskih vrulja. Veća jezera Vranjsko, Prukljansko, Karinsko, Novogradsko i umjetno  akumulacijsko Peruča na gornjem toku Cetine kraj Sinja.

Flora i vegetacija mediteranska (masline, vinova loza, agrumi, badem, smokva); prevladava vegetacija kamenjara i makija.
Klima sredozemna s toplim i suhim ljetima, blagim i vlažnim zimama.
Najvažniji vjetrovi su bura, jugo i maestral.
Rudno blaga čine: boksit, ugljen, cementni lapor, sadra, nafta i bitumenski škriljevci, morska sol. Razvijena je brodogradnja, industrija brodskih strojeva i instrumenata, precizne mehanike, vijaka, ferolegura, aluminija i glinice, elektroda, cementa, plastičnih masa, tekstila, prehrambenih proizvoda (ribljih konzervi, likera i dr.), duhana.
Najveće luke su: Split, Šibenik, Zadar, Ploče, a najveći gradovi: Split, Dubrovnik, Zadar, Šibenik.
Zbog prirodnih ljepota, kulturno-povijesnih i arhitektonskih spomenika turizam je vrlo razvijen.